Sama reč „integracija“ potiče od latinske reči „integratio“, što znači spajanje, povezivanje, sjedinjavanje određenih delova u jednu celinu.

U leksikografskom izdanju Leksikonu obrazovnih termina pod pojmom integrativne nastave podrazumeva se “model nastave u kojoj se vrši povezivanje građe različitih nastavnih oblasti u smisaone celine organizovane oko jedne teme, s ciljem da učenici stiču celovita znanja o pojavama i zbivanjima iz životnog okruženja, nezavisno od predmetnih podela… Integrativnu nastavu treba shvatiti kao najkraći put kroz predmete, kao okosnicu koja u logičnu celinu objedinjuje različite, a u suštini ipak zajedničke elemente, tako da među njima postoji čvrsta interakcija, zasnovana na celovitosti životne podloge“.

Za razliku od integrativne nastave, tradicionalna nastava insistira na podeli znanja na predmete u kojima se izučava po jedna naučna disciplina bez nekog većeg međusobnog dodira. Međutim, mnogi naučnici se slažu da deci, u fazi razvoja kada upoznaju i saznaju svet oko sebe, mnogo više odgovara integrativni pristup.

Pijaže kaže da „insistiranje na celovitim sistemima samo ubrzava mentalni rast dece, jer im u ovom periodu mnogo više odgovara celovitost pojava kao spreg više elemenata posmatranih zajedno nego izdvajanje pojedinosti. Mlađi učenik posmatra svoje okruženje celovito i ne deli ga na biološke, fizičke, hemijske i druge elemente. Zato dete ne bi trebalo mučiti i pritiskati nekim predmetnim podelama koje su njemu još apastraktne i tako stvarati otpor prema knjizi i nastavi nego mu treba omogućiti da samostalno i postepeno, na osnovu stečenih saznanja, dođe do klasifikacija“.

Iintegrativna nastava je po svojim karakteristikama usmerena na različite sadržaje i discipline, tako da dečjoj radoznalosti ona savršeno odgovara, jer aktivira i uključuje, a samim tim i razvija njihove sposobnosti u različitim oblastima inteligencije: jezičke, logičko- -matematičke, muzičke, telesno-kinestetičke, interpersonalne, intrapersonalne, prostorno-vizuelne.

Suštinske odlike integritavne nastave, koje pomažu učenicima da razviju svoje mogućnosti i osnaže različite aspekte vlastite ličnosti, jesu učenje načina saznavanja, a ne krajnjih rezultata, sagledavanje sveta kao jedinstvene celine, učenje kroz vlastito iskustvo i istraživački rad, rešavanje problema iz perspektive više disciplina.

Literatura:

Vujaklija, M. (2006), Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta

Pijanović, P. (2014): Leksikon obrazovnih termina, Učiteljski fakultet, Beograd

Pijaže, Ž. (1982), Intelektualni razvoj deteta, Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva

Gardner, H. (1983; 1993) Frames of Mind: The theory of multiple intelligences, New York: Basic Books

Vilotijević, N. (2006): Integrativna nastava prirode i društva, Beograd, Školska knjiga

STRUČNI RADOVI NA TEMU INTEGRATIVNE NASTAVE AUTORA BLOGA

Čarapić, K. (2017), Integrativna nastava – pojam i definicija, KNOWLEDGE, International Journal Scientific and Applicative papers  Vol. 16.5

Čarapić K. (2017), Karakteristike integrativne nastave, KNOWLEDGE, International Journal Scientific and Applicative papers  Vol. 20.7

Čarapić K. (2018), Vaspitno-obrazovni efekti primene integrativne nastave u OŠ, KNOWLEDGE, International Journal Scientific and Applicative papers  Vol. 23.6

Čarapić K. (2018), Istraživanje o primeni integrativne nastave u osnovnoj školi, KNOWLEDGE, International Journal Scientific and Applicative papers  Vol. 28.8

LINK za preuzimanje radova

Posted in

Постави коментар

Дизајнирајте овакво веб-место уз помоћ WordPress.com
Започни